Predstavlja se izborom od tridesetak djela koja pripadaju različitim ciklusima, odnosno koja je namijenio i galerijskom i crkvenom prostoru. Ujedno pripada i malobrojnima koji jednakom snagom i izražajnosti pristupaju i figurativnom i apstraktnom likovnom izričaju. To svjedoči o iznimnoj osobnosti njegova likovne sintakse, pristupa koji proizlazi upravo iz individualnog, vlastitog doživljaja svijeta koji ga okružuje i onoga kojega pronalazi u sebi. Ugrađujući u strukturu djela čistoću izražajnosti slike, čiju vrijednost i potentnost neprestano revalorizira prijenosom univerzalnih estetskih i vječnih duhovnih vrednota. Slike u kojoj se vizualizira, fizičkim osjetilima nedohvatljiva, čovjekova duhovna dimenzija...
A Jakubinovo beskompromisno nepodlijeganje trendovima te motivska i majstorski izvedbena prepoznatljivost, obogaćuju ne samo hrvatsko, već i europsko slikarstvo, dostižući vrhunac upravo u transcendentnim prostorima sakralnog. U egzistenciji koja se otela vlastitom prostoru i vremenu i postala dio vječnog bivstvovanja izvan prostora i vremena. U intimi vlastite duše, osobne mikro dimenzije koja stoji nasuprot vizije Božjeg makrosvijeta. Dokazujući kako istinska umjetnost uvijek dolazi iz centra, iz unutrašnjosti, iz apsolutne istine. Kako ne podliježe vremenskim ni prostornim granicama, već posjeduje autonomiju i svevremenost vlastitog preobraženja u spoznaji misterija otkupljenja.
Sanda Stanaćev Bajzek